Karcinom jajnika

Karcinom jajnika

Karcinom jajnika

Aktuelno

Simptomi i faktori rizika

Karcinom jajnika

Dr Lazar Nejković, Ginekološko akušerska klinika Narodni front

Tumori jajnika mogu biti dobroćudni (benigni), zloćudni (maligni) i prelazne forme- borderline tumori. Izuzetnu raznolikost pokazuju s obzirom na svoje genetsko poreklo. Često se nepodesno upotrebljava naziv karcinom jajnika, što je tačno ukoliko postoji histološka potvrda. Uputnije je promene nazvati malignim tumorima jajnika. U početnim stadijumima se teško maligne promene mogu odvojiti od benignih. Nije retko i da se histološki uzorak ne može olako definisati. Razlikovanje benignih od malignih promena je suštinski jako bitno, jer prognoza, dalja terapija i budući život obolelih zavise upravo od pravovremene ispravne dijagnoze i tretmana. Retko se oboljenja ranijih faza dijagnostikuju ciljano, dok su uznapredovali stadijumi daleko češći. Preko 90% karcinoma jajnika čine epitelijalni karcinomi jajnika. Pored njih, postoje i stromalni tumori i tumori germinativnog epitela.

U zavisnosti od toga koje organe zahvataju karcinomi jajnika se mogu grupisati u određene stadijume:

  • Stadijum I – tumor ograničen na jajnike (oko 28% pacijentkinja)
  • Stadijum II - tumor zahvata jedan ili oba jajnika i širi se na malu karlicu (oko 8% pacijentkinja)
  • Stadijum III - tumor zahvata jedan ili oba jajnika, sa metastazama na trbušnoj maramici izvan male karlice ili metastazama u retroperitonealnim ili ingvinalnim limfnim čvorovima (oko 50% pacijentkinja)
  • Stadijum IV – pacijentkinje sa udaljenim metastazama, najčešće u jetri i plućima (oko 13% pacijenata)

Građa i funkcija

Dr Jovana Radaković, Ginekološko akušerska klinika Narodni front

Jajnik je paran organ, ovalnog oblika, dužine 1 do 5 cm, širine 1.5 do 3 cm, težine 5 do 10 g, smešten bočno od materice u karličnoj duplji. Jajnik je vezan za bočni zid karlice i za susedne organe vezama koji mu dozvoljavaju određenu pokretljivost. Jajnik se sastoji iz tri dela:

  • Kore u kojoj se nalaze folikuli u kojima nastaju jajne ćelije,
  • Središnjeg dela koji sadrži vezivno tkivo
  • Krvnih sudova, nerava i limfatika.

gradja i funkcija

Jajnik ima dvostruku prokrvljenost, iz materične arterije i jajničke arterije, što u operativnom lečenju ima veliki značaj, jer odstranjivanjem materice moguće je ostaviti jajnike čija funkcija ostaje zadovoljavajuća.

Jajnik ima dve međusobno povezane funkcije:

  • reproduktivnu - stvaranje jajne ćelije i
  • endokrinu - stvaranje steroidnih i peptidnih hormona. U kori jajnika nalaze se folikuli u različitim stadijumima sazrevanja. Folikuli su kesice koje sadrže po jednu nezrelu jajnu ćeliju. Njihov maksimalni broj na rođenju je milion, oko 400 000 u pubertetu, a 500 stigne da ovulira (proces oslobađanja jajne ćelije iz jajnika). Sazrevanjem folikula dolazi do ovulacije i oslobađanja jajne ćelije. U reproduktivnom periodu u svakom ciklusu 5-12 folikula nastavi svoje sazrevanje i rast te se u zidu tih folikula pojavljuju šupljine ispunjene tečnošću koje se grupišu i formiraju jedinstvenu šupljinu u kojoj se nalazi folikularna tečnost. Samo jedan od njih postaje zreo, vodeći, tercijarni de Grafov folikul koji ovulira i oslobađa jajnu ćeliju koja je spremna za oplođenje. Gubitak folikula je precizno hormonalno kontrolisan proces.

Jajnik stvara i izlučuje polne steroidne hormone: estrogene, progesteron i androgene pod kontrolom hormona hipofize: FSH i LH. Najvažniji hormoni koje stvara jajnik su progesteron i estradiol. Pored njih stvara estron, 17-hidroksiprogesteron, testosteron i androstenedion, inhibin A i B. Polni steroidni hormoni imaju važnu ulogu u menstrualnom ciklusu, pripremajući matericu za oplođenje i usađivanje jajne ćelije. Ukoliko se oplođenje ne desi dolazi do ljuštenja unutrašnjeg sloja materice (endometrijuma) i menstruacije. Menstrualni ciklus započinje porastom FSH hipofize pod čijim dejstvom sazrevaju folikuli koji stvaraju estrogen, hormon koji dominira u prvoj polovini ciklusa. Samo jedan od tih folikula dostiže zrelost i oslobađa jajnu ćeliju.  Oko 14.dana ciklusa naglo rastu FSH i LH koji dostižu svoje maksimalne vrednosti i tada dolazi do ovulacije – oslobađanja jajne ćelije. Dolazi do prskanja de Grafovog folikula i oslobađanja jajne ćelije koju prihvata jajovod i odatle jajna ćelija putuje do proširenog dela jajovoda gde je u narednih 24h spremna za oplođenje. Od ostatka de Grafovog folikula pod dejstvom LH stvara se struktura koja se naziva žuto telo. Žuto telo stvara progesteron, polni hormon koji dominira u drugoj fazi menstrualnog ciklusa. Ukoliko ne dodje do oplođenja, 10 do 12 dana nakon ovulacije žuto telo počinje da se smanjuje i degeneriše pretvarajući se u ožiljno belo telo. Ukoliko dođe do oplođenja, pod dejstvom hormona, žuto telo ostaje aktivno i stvara progesteron prvih dvanaest nedelja tudnoće.

Jajnici u postmenopauzi sadrže samo par folikula i produkuju hormon inhibin i plazma estrogen, koji u perifernom masnom tkivu može biti pretvoren u estron, estrogen karakterističan za menopauzu. Stvaranje ovog hormona je u direktnoj vezi sa indeksom telesne mase. Ovaj estrogen je najveća zaštita od osteoporoze u postmenopauzi. Hormoni jajnika imaju veliki uticaj i na kardiovaskularni sistem. Estrogen izaziva širenje krvnih sudova, stimuliše stvaranje kolagena kože i održava odnos masti adekvatnim, jer povećava stvaranje HDL “dobrog” holesterola. Progesteron povećava izlučivanje natrijuma i vode iz organizma, i samim tim smanjuje rizik od povećanog krvnog pritiska i deluje na smanjenje nivoa triglicerida u krvi.

Epidemiologija

       Vrlo učestali, posle tumora dojke, pluća i kolorektalnih karcinoma. Oboljevaju žene svih dobi. Težak za dijagnostiku i u oko dve trećine slučajeva se simptomi javljaju u uznapredovalom-kasnom stadijumu. Učestalost se kreće od 2 do 13 na 100 000 žena. Evidentan je porast obolelih na uzorku sa godinama starosti, od 2 na 100 000 kod starosne dobi do 30 godina, 33 na 100 000 obolelih do 55 godina starosti i 55 na 100 000 kod starih preko 70 godina. Zapaženo je da češće obolevaju žene bele rase naspram žena crne rase, dok žene hispano, kineskog i japanskog porekla do 40% ređe oboljevaju u odnosu na žene bele rase. Pretežno su određene histološke forme karakteristične za godine obolelih, tako da mlade osobe oboljevaju od tumora germinativnog epitela, tumori epitelnog porekla su karakteristični za dob od 40 do 60 god, dok se stromalni tumori javljaju u svim starosnim uzrastima.

Uzroci i faktori rizika

U dužem vremenskom intervalu udruženost različitih faktora na različite populacije u različitim delovima sveta dovodi do pojave malignog oboljenja jajnika sa različitim procentom javljanja.

Faktori rizika su grupisani u određene grupe:

  • Godine starosti
  • Nasleđe - BRCA 1 i BRCA 2 geni
  • Lična istorija malignih oboljenja
  • Broj trudnoća, porođaja i pobačaja
  • Uticaji hormona
  • Faktori sredine - izloženost hemikalijama
  • Posebnost ishrane

uzroci i faktori rizika

Godine starosti - Rizik od pojave karcinoma jajnika se povećava sa godinama starosti, najveći je kod žena starijih od 50 godina.

Nasleđe - Približno 10% do 15% karcinoma jajnika se razvijaju pod uticajem BRCA1 i BRCA2 gena, čije mutacije povećavaju rizik za nastanak karcinoma jajnika. U sklopu analiza treba proveriti mutacije BRCA 1 i BRCA2 gena. Ove mutacije su prisutne u preko 90% naslednih karcinoma jajnika.

Lična istorija malignih oboljenja - Pacijentkinje sa anamnezom o oboljenju dojki imaju povećanu sklonost ka dobijanju malignog oboljenja jajnika. Zabeleženi slučajevi karcinoma dojke ili jajnika u porodici takođe predstavljaju faktor rizika.

Broj trudnoća, porođaja i pobačaja - Osobe koje su više puta rađale definitivno ređe oboljevaju od karcinoma jajnika.Češće oboljevaju one koje ostaju trudne u poznijim godinama, sa manjim brojem trudnoća, žene koje nisu nikada rađale, kao i žene sa većim brojem pobačaja.

Uticaji hormona - Oralna kontracepcija smanjuje rizike oboljevanja dugotrajnim korišćenjem, gde je dužina korišćenja direktno proporcionalna dužini ne oboljevanja. Sa druge strane, hormonska supstituciona terapija (npr. u toku pripreme za proces veštačke oplodnje) povećava rizik od pojave karcinoma jajnika. 

Faktori sredine

  • Primećeno je da osobe koje u ličnoj intimnoj higijeni koriste talk, češće obolevaju od maligniteta jajnika. Takođe su pronađene čestice talka u jajniku obolelih kod osoba koje češće odlaze ginekologu na pregled ili koje su negovane od strane osoblja koje koristi rukavice sa talkom. Talk se nalazi na površini dijafgragmi, rukavica, prezervativima...
  • Migracija osoba jednog podneblja u drugo, poprimaju statistiku oboljevanja tog podneblja, koje je različito od njihovih majki koje su ostale i nisu migrirale.

Posebnost ishrane - Žene koje koriste više životinjskih masti od biljnih potvrđuju da češće oboljevaju od karcinoma jajnika. Takođe, gojazne žene imaju povećani rizik od pojave karcinoma jajnika.

Simptomi i rano otkrivanje

simptomi i rano otkrivanjeNe postoje precizni kriterijumi za blagovremeno postavljanje dijagnoze karcinoma jajnika. Učestale kontrole i rutinski pregledi mogu dovesti do postavljanja sumnje, a kada dođe do razvijene simptomatologije, obično je bolest u uznapredovalom stadijumu koji je teži za lečenje i sa lošijom prognozom. Simptomatologija maligniteta jajnika zavisi od vrste tumora i njegove proširenosti, odnosno stadijuma u kom je dijagnostikovan.

  • Simptomi perioda A su simptomi postojanja tumorske mase u maloj karlici koji mogu i ne moraju biti primetni, najčešće nespecifični.. Smatra se da oko 0.4 % žena nema nikakve simptome. Promenjeno mesto organa usled pritiska tumora se dešava polako tako da je potpuno kompnezovano i neprimetno. Osećaj punoće, češće mokrenje ili otežana stolica praćeni bolovima u krstima. U redovnom pregledu od strane ginekologa se ovakvi tumori otkriju kao sporedan nalaz.
  • Za period B je karakteristično da tumori napuštaju malu karlicu i zahvataju organe abdomena, te su simptomi praćeni nadimanjem, gorušicom, lošim snom, krvarenjem iz materice, pojavom tečnosti u trbuhu koja je praćena osećajem nadutosti, bolovi, osećaj pritiska na dnu karlice...
  • Period C označava uznapredovalu bolest, gubitak apetita, slabljenje, povećanje obima, izmena izgleda lica, otežano funkscionisanje, kašalj,teško disanje, otežan rad srca, pojava šara na stomaku...

Sy Meigs je sindrom koji pored tumora jajnika i izliva u abdomenu (ascites) podrazumeva i pojavu izliva u pleuralnoj šupljini (prostor između grudnog zida i pluća koji obezeđuje uslove za normalno kretanje pluća u toku disanja). Pojava izliva u pleuralnoj šupljini dovodi do ograničenja pokretljivosti pluća i može biti praćen pojavom bola, kašlja i otežanim disanjem.

Prvi odlazak kod lekara

Dijagnoza

Jajnik po svojoj lokalizaciji pripada maloj karlici i smešten je u jajničkoj jami, okružen drugim organima. Simptomatologija koja prati oboljenje jajnika, može i ne mora biti udružena sa oboljenjem drugih organa - materica, jajovod, bešika, crevo tanko ili debelo, metastaza drugih organa, što je prioritetno cilj pri postavljanju dijagnoze. Naime, kada postoji oboljenje jajnika na koje se sumnja, najpre je potrebno odvojiti da li promena koja se potvrdila pripada jajniku, te ukoliko pripada odvojiti da li su još neke strukture zahvaćene u okolini. Polazi se od pretpostavke da je reč o malignom oboljenju. Pretpostavka se definitivno potvrđuje ili odbacuje dobijanjem histopatološkog nalaza oboljenja. Tako se u dijagnostici nameću dve faze:

  • Preoperativna sa pretpostavkom i
  • Operativna sa histološkom potvrdom i određivanjem stadijuma bolesti. 

Početak dijagnostike predstavlja ginekološki pregled, koji može biti, a po nekima je poželjno da bude, udružen sa kombinovanim pregledom male karlice kroz vaginu i anus. Ukoliko isti zbog prisustva tečnosti u trbuhu (ascites) nije moguće uraditi, poželjno je uraditi evakuaciju ascitesa i sadržaj poslati na citološki pregled. Dalja dijagnostika u okviru rutinskog pregleda bi bila transvaginalni i transabdominalni ultrazvuk, koji po nekima treba kombinovati sa rektalnim ultrazvukom. Na ovaj način se dobija dovoljno informacija o postojanju oboljenja. Ukoliko je potrebno detaljnije se informisati o stepenu raširenosti oboljenja, pregled dopuniti kompjuterizovanom tomografijom (CT) i magnetnom rezonancom, kao i eventualno PET CT (POZITRONSKA EMISIONA TOMOGRAFIJA) pregledom. 

Zbog mogućnosti širenja tumora jajnika na telo materice i obratno, kod pacijentkinja obolelih od karcinoma jajnika koje krvare, preporuka je uraditi i dijagnostičku kiretažu tela materice, kolposkopski pregled grlića i PA razmaz, a zatim histološki pregledan materijal uvrstiti u cilju dobijanja definitivne dijagnoze. Neretko se radi IHH- imunohistohemijsko ispitivanje materijala kada je reč o retkim, mešovitim i metastatskim formama oboljenja. Operativno dobijeni materijal se histološki pregleda pri čemu se postavlja definitivna dijagnoza, a uz pomoć procene proširenosti oboljenja se određuje stadijum bolesti. Radi procene proširenosti tumora, obavezan je rendgen snimak pluća koji se može dopuniti ciljanim CT pregledom grudnog koša.

Ukoliko na prethodno urađenim pregledima postoji sumnja na širenje procesa na okolne strukture, dodatno uraditi pregled bešike (cistoskopija), debelog (rektoskopija) i želuca (gastroskopija).

Standardne laboratorijske analize sa faktorima koagulacije spadaju u rutinu preoperativne pripreme.

U novije vreme se sve više razvija biohemijsko ispitivanje u cilju procene vrste promene. Prisutna je težnja da se razviju tumorski markeri koji bi eventualno doveli do tačne procene porekla promene na jajniku. Koriste se Ca 125, Alfa Feto Pr, CEA, Ca 19-9, Ca 72-4, LDH,Inhibin, HCG, HE 4, Roma index i drugi koji su u eksperimentalnoj fazi- kalikrein, OVX1....

Kod nas se najčešće koristi određivanje nivoa CA-125 u krvi, proteina koji je napravljen od strane ćelija tumora jajnika. CA-125 je poznat kao tumor marker, jer su njegovi nivoi obično veći kod žena sa karcinomom jajnika. Lekari prate promenu nivoa CA-125 tokom vremena. Merenje nivoa CA-125 se može koristiti i radi praćenja efikasnosti terapije. Visok nivo CA-125 ne znači uvek da imate karcinom jajnika, jer Ca 125 tumor marker nije strogo specifičan marker samo za oboljenja jajnika i samo za maligna oboljenja.

Savremena dijagnostika se bazira na korišćenju video opreme i fleksibilnih endoskopa sa transvaginalnim- kroz vaginu- i transtubarnim- kroz jajovod- pristupom u cilju histološke potvrde nakon biopsije, a nakon optičke vizualizacije promena, što spada u domen minimalne invazivne hirurgije. Treba podvući da je cilj postaviti radnu dijagnozu preoperativno, a nakon operacije potvrditi histološki istu i pristupiti adekvatnoj proceni proširenosti oboljenja. Svaki dalji tretman zavisi od uspešno urađenih prethodnih procedura koje ponekad nisu lake za sprovođenje.

Lečenje

Lečenje

Lečenje karcinoma jajnika se sastoji od hirurgije, hemioterapije i zračne terapije. U zavisnosti od stadijuma bolesti, koriste se zasebno ili se pojedini oblici lečenja kombinuju.Pacijentkinje se prate na specijalizovanim konzilijumima za ovu vrstu oboljenja.

  • Hirurgija

Za maligno oboljenje jajnika se kaže da predstavlja izazov u operativnom radu. To najbolje govori o mogućim varijacijama kako u proširenosti tako i u histološkoj klasifikaciji. Cilj operativnog lečenja je uklanjanje tumora (ukoliko je to moguće) i određivanje proširenosti bolesti, što je neophodno za dalji tok lečenja. Podrazumeva, osim primarnog operativnog tretmana, i naknadni operativni rad kod ponovljenog oboljenja ili nakon hemioterapije. Odluka o vrsti operacije se donosi na osnovu podataka o vrsti tumora, proširenosti oboljenja i starosti pacijentkinje. Operativno se tretiraju pacijentkinje samo kod kojih je moguće ostatak bolesti svesti ispod 0,5 cm. Postoje razmatranja o operativnom pristupu u cilju nepotpunog smanjenja malignog tumora, odnosno citoreduktivne hirurgije, koja su manje efikasna u krajnjem ishodu.

Sama operacija podrazumeva osnovno otklanjanje dela ili svih unutrašnjih genitalija- materica, jajnici i jajovodi, shodno proširenosti bolesti i vrsti tumora, uz evakuaciju ascitesa. Ukoliko su okolne strukture i trbušni organi zahvaćeni malignim procesom, pristupa se  proširenom hirurškom zahvatu. To podrazumeva otklanjanje trbušne maramice- peritoneuma, slezine, otklanjanje dela tankog ili debelog creva, otklanjanje dela bešike, otklanjanje dela pankreasa, otklanjanje delova jetre, uklanjanje limfnih čvorova male karlice i van nje do nivoa nadbubrežne žlezde. U novije vreme je moguće nakon uklanjanja meta promena sa jetre i njenom pomeranju, prostupiti uklanjanju meta promena sa dijafragme i eventualno metastaza sa baznih delova desnog plućnog krila, a nakon otvaranja dijafragme. Tkivo otklonjeno tokom operacije se sakuplja i šalje na histološku analizu. U okviru operativnog rada je moguće započeti sa hipertermnom intraperitonealnom hemioterapijom. Hipertermna intraperitonelana hemioterapija-IP HT, podrazumeva primenu hemijskih sredstava nakon operacije, a u toku iste pre zatvaranja stomaka. Izvodi se na posebnim stolovima sa zagrejanim rastvorima kojima se trbuh ispira određeno vreme. Operativni zahvat se, u zavisnosti od stanja pacijentkinje i potreba daljeg lečenja može ponoviti. Ponovna operacija ili reoperacija ima za cilj uklanjanje solidnih metastaza u maloj karlici koje se mogu ukloniti. Second look operacija je operativni pristup koji može imati za cilj procenu stanja nakon lečenja, ponovnu citoredukciju, ponovno stadiranje zbog čega je ovaj termin u širokoj primeni. Za istu je moguće koristiti postojeći rez i pristup od prethodne operacije ili videooperemu.

  • Hemioterapija

Hemioterapija je primena lekova koji uništavaju tumorske ćelije, a naziva se još i sistemska terapija, jer lekovi krvotokom deluju na čitav organizam. Upotrebljava se kad se tumor proširio po telu ili kad ga nije moguće u potpunosti odstraniti. Hemioterapija se decenijama smatra standardnim pristupom u lečenju karcinoma jajnika. Sprovodi se nakon hirurgije, sa ciljem smanjenja i zaustavljanja rasta preostalog tumora. Primena hemioterapije zavisi od tipa tumora – neki tipovi tumora nisu osetljivi na hemioterapiju. U nekim slučajevima, kada se proceni da bi prethodna primena hemioterapije imala više efekta, prvo se sprovodi hemioterapija, a nakon toga hirurški zahvat- tkzv neoadjuvantna hemioterapija. Ukoliko postignuti efekat lečenja nije zadovoljavajući, moguće je ponoviti hemioterapiju različitim agensima, ukoliko to zdravstveno stanje pacijentkinje dozvoljava. Hemioterapija najčešće podrazumeva primenu više različitih lekova (ciostatika). Citostatici se primenjuju u određenim vremenskim razmacima (ciklusima) kako bi se omogućio oporavak zdravih ćelija. Iz tog razloga se lečenju dodaju faktori koji ubrzavaju rast i sazrevanje zdravih ćelija, čija vrednost se u krvi proverava. Dužina lečenja zavisi od vrste hemioterapije i stadijuma bolesti, i najčešće traje tri do šest meseci. Hemioterapija se prima putem infuzije ili u obliku tableta. Infuzije se primenjuju u bolnici, a tablete se uzimaju kod kuće. Ispituje se i mogućnost unošenja hemioterapije direktno u peritonealnu šupljinu- stomak, tkzv intraperitonealna hemioterapija, ali je ovaj način primene povezan sa određenim neželjenim dejstvima.U periodu primanja ovih lekova mogu se javiti neželjena dejstva (gubitak kose, proliv, mučnina i povraćanje, osip, poremećaji krvi, zamor i malaksalost). 

  • Radioterapija

Radioterapija se može koristiti kao dodatak hirurškom lečenju radi uništavanja preostalih tumorskih ćelija. Kao i hirurško lečenje, ovo je lokalna terapija jer deluje na ćelije područja koje se leči.

Ciljana terapija

Biološka terapija je relativno novi pristup lečenju malignih bolesti i podrazumeva primenu monoklonskih antitela ili tzv. malih molekula. Monoklonska antitela su veliki molekuli koji svoje dejstvo ispoljavaju na površini maligne ćelije, dok tzv. mali molekuli ulaze u nju. Biološka terapija naziva se još i ciljanom  terapijom jer ciljano uništava maligne ćelije,  bez negativnog uticaja na zdrave. Stoga primena bioloških lekova nije povezana s nuspojavama karakterističnim za primenu hemioterapije (gubitak kose, mučnina i povraćanje, smanjenje broja belih krvnih zrnaca). Neke tumorske ćelije na svojoj površini imaju izražene antigene na koje se može ciljano delovati monoklonskim antitelima. Vezivanjem monoklonskih antitela za molekule koji se specifično nalaze na površini maligne ćelije aktivira se imunski sistem koji uništava tumorske ćelije. Postoje i monoklonska antitela koja ciljano uništavaju tumor delujući na proces stvaranja krvnih sudova.

  • Inhibicija angiogeneze 

U poslednje vreme se uvode agensi kontrole rasta i razvoja krvnih sudova koji ishranjuju tumor što u određenim slučajevima ima smisla – VEGF- A i EGFR. Angiogeneza je proces stvaranja novih krvnih sudova. Ovaj proces uključuje različite vrste ćelija i zahteva balans između mnogih faktora u organizmu -  sa jedne strane onih koji pospešuju angiogenezu (proangiogenih), a sa druge strane onih koji je stopiraju (antiangiogenih). Solidni tumor ne može da poraste preko veličine od  1-2 mm ukoliko ne razvije sopstvenu mrežu krvnih sudova putem koje će se snabdevati hranom i kiseonikom. Porast koncentracije  proangiogenih faktora u odnosu na antiangiogene faktore dovodi do tzv. “angiogenog okidanja”, tj. stvaranja krvnih sudova u tumoru, čime se omogućava dalji znatno brži rast tumora, kao i širenje tumora u druge organe (metastaziranje) putem krvi. Anti-angiogena terapija se zasniva na sprečavanju (inhibiciji) rasta novih krvnih sudova i povlačenju (regresiji) novonastalih nezrelih krvnih sudova tumora blokiranjem proangiogenih faktora. U terapiji karcinoma jajnika se mogu koristiti agensi kontrole rasta i razvoja krvnih sudova koji ishranjuju tumor.

PARP inhibitori - U terapiji održavanja kod pacijentkinja koje su relapsirale, a bolest im je osetljiva na lek platinu, koristi se lek PARP inhibitor. Kod pacijentkinja mora biti potvrđena mutacija BRCA gena, pre započinjanja terapije.

Moja priča

Prvi susret sa sumnjom na tešku bolest ili dijagnozom karcinoma nikome nije lak. Strah, neizvesnost, tuga, nemoć su samo neke od emocija kroz koja većina ljudi u takvoj situaciji prolaze. A posle toga, tek, počinje lečenje i borba. Važno je da znate da niste sami i da oko Vas ima ljudi koji prolaze kroz isto,  ali i mnogo onih koji su izašli iz ove borbe kao pobednici! Zato Vas ohrabrujemo da se raspitate o udruženjima pacijenata koja mogu da Vam budu podrška na putu na kom ste, da Vas saslušaju, podrže ili  da Vam pomognu da razumete svoju bolest kao i lečenje kroz koje prolazite. Ova udruženja su osnovali ljudi koji su prošli kroz borbu sa karcinomom, članovi njihovih porodica i njihovi prijatelji, zato što znaju koliko je teško biti sam sa bezbroj pitanja koja su bez odgovora. Oni najbolje znaju i mogu da razumeju kroz šta prolazite.  Zato ih potražite!  

 

Ženski centar “MILICA”

Pridružite se ženskom centru Milica: https://www.facebook.com/zenskicentar.milica/  www.milica.org.rs

 

 zenski centar milica

Udruženja građana Ženski centar “MILICA” iz Vrnjačke Banje je humanitarno, dobrovoljno, nevladino i neprofitno udruženje osnovano 02.02.2010. godine na neodređeno vreme radi unapređenja položaja i kvaliteta života i zdravlja žena. U okviru udruženja je formiran Dnevni centar za pomoć i podršku obolelima od raka i njihovim porodicama. U okviru Dnevnog centra funkcionišu: Radionica duše, radionice tela, edukativne radionice.

Misija: Pružanje psihološke podrške obolelima od karcinoma i njihovim porodicama i pomoć pri prevazilaženju problema sa kojima se suočavaju oboleli tokom lečenja kao i edukacija stanovništva o važnosti prevencije i rane dijagnostike u borbi protiv karcinoma. Borba za kvalitetniju prevenciju i lečenje kao i život posle lečenja. Vizija: Edukacijom stanovništva razviti svest o važnosti redovnih preventivnih pregleda u cilju smanjenja smrtnosti od karcinoma a osnaživanjem obolelih kroz grupe samopomoći i psihološko kreativne radionice vratiti im osećaj korisnosti i samopoštovanja i time poboljšati kvalitet njihovog života.


„PROGOVORI“

 U Srbiji postoji udruženje “PROGOVORI” koje podržava borbu protiv raka jajnika i njegove aktivnosti pogledajte na sajtu  http://www.progovori.rs

Literatura

Građa i funkcija:

  1. Klinička reproduktivna endokrinologija. Gordana M. Prelević,
  2. Novak,s gynecology. Jonathan S. Berek
  3. Opstetricija. Dušan S. Dinulović.

Lečenje:

  1. Te Linde s Operative Gynecology, John A. Rock, Howard W. Jones III.
  2. Ginekološka onkologija, Srđan Đurđević, Vesna Kesić
  3. Practical gynecologic oncology, Jonathan S. Berek, Neville F. Hacker
  4. Savremeni pristup u dijagnostici i terapiji karcinoma ovarijuma, prof dr Zorica Stanojević
  5. Ginekološka onkologija, prof dr sc med Dušan Popović
  6. Textbook of gynecological oncology, Ali AYhan, Murat Gultekin, Polat Dursun
  7. Ovarian Cancer, C. William Helm
  8. ESMO Guidelines Committee, 21.september 2016
  9. Nacionalni program Srbija protiv raka