Iako potpuni odgovor na pitanje zbog čega broj obolelih raste još uvek nije poznat, istraživanje ukazuje da bi višedecenijski porast gojaznosti mogao biti jedan od značajnih faktora, iako ne predstavlja celokupno objašnjenje.
Naučnici sa Instituta za istraživanje raka (The Institute of Cancer Research) i Imperijal koledža u Londonu ističu da su karcinomi kod mladih i dalje retki, kao i da svako može smanjiti rizik usvajanjem zdravih životnih navika. Povećanje broja obolelih među osobama u kasnim tinejdžerskim godinama, dvadesetim, tridesetim i četrdesetim godinama života već godinama predstavlja izazov za naučnu zajednicu.
Jedan od slučajeva koji je skrenuo pažnju javnosti jeste priča Bredlija Kumbsa iz Portsmuta, koji je preminuo od raka debelog creva sa samo 23 godine. Njegova majka, Kerolajn Musdejl, navodi da su simptomi koje je imao bili ozbiljni i jasni upozoravajući znaci, ali da su često zanemarivani zbog njegovih godina. Prema njenim rečima, Bredli je bio zdrav, fizički aktivan mladić pred potpisivanjem poluprofesionalnog fudbalskog ugovora. Nije postojao očigledan faktor rizika koji bi ukazivao na bolest. Međutim, nakon prve godine studija počeo je naglo da gubi na težini i oseća bolove u stomaku. Kasnije su se pojavili dijareja i krv u stolici. Dijagnoza je postavljena tek nakon 18 meseci. U trenutku kada je urađena kolonoskopija, tumor je bio toliko velik da kamera nije mogla da prođe kroz creva. Ni operacija ni hemioterapija nisu uspele da zaustave bolest, a Bredli je preminuo uz svog psa Bustera pored sebe. „Verovala sam, kao i svaki roditelj, da bi ostvario svoje fudbalske snove i imao ispunjen život. To mu je oduzeto jer rak debelog creva kod mladih nije prepoznat na vreme“, izjavila je njegova majka.
Naučnici ističu da je retko moguće sa sigurnošću utvrditi zašto određena osoba razvije karcinom. Zbog toga je tim istraživača analizirao nacionalne trendove u obolevanju i životnim navikama kako bi pronašao potencijalne obrasce.
Pored raka debelog creva, istraživanje je pokazalo porast i sledećih vrsta karcinoma:
• karcinom štitaste žlezde
• multipli mijelom
• rak jetre
• rak bubrega
• rak žučne kese
• rak pankreasa
• karcinom endometrijuma
• rak usne duplje
• rak dojke
• rak jajnika
Rak debelog creva i rak dojke najčešći su među mlađim odraslim osobama, sa oko 11.500 slučajeva godišnje, dok su rak pankreasa i žučne kese znatno ređi. Samo su rak debelog creva i rak jajnika pokazali porast isključivo među mlađim populacijama, dok su ostali karcinomi u porastu i kod starijih osoba. Studija Instituta za istraživanje raka i Imperijal koledža u Londonu analizirala je i obrasce ponašanja za koje je već poznato da povećavaju rizik od karcinoma.

Rezultati su pokazali da su pušenje, konzumacija alkohola, fizička aktivnost, unos crvenog i prerađenog mesa, kao i ishrana siromašna vlaknima uglavnom ostali isti ili su se poboljšali tokom vremena. Iako svi ovi faktori imaju određenu ulogu u razvoju karcinoma, ne objašnjavaju porast broja obolelih. Jedini faktor koji se jasno poklopio sa rastom broja slučajeva bio je porast prekomerne telesne težine i gojaznosti, koji traje još od devedesetih godina. Smatra se da višak masnog tkiva utiče na hormone u organizmu, poput insulina, što može povećati rizik od razvoja karcinoma. Ipak, ni ovo nije potpuno objašnjenje. Kod raka debelog creva, istraživači procenjuju da bi od svakih 100 dodatnih slučajeva oko 20 moglo biti povezano sa viškom telesne težine, dok za preostalih 80 slučajeva uzrok i dalje nije poznat. Istraživači naglašavaju da je prevencija svih vrsta karcinoma od ključnog značaja, a ne samo onih čiji broj raste. Procene pokazuju da se gotovo 40% karcinoma širom sveta može sprečiti zdravijim životnim navikama, uključujući nepušenje.
„Veoma zabrinjava činjenica da broj karcinoma među mladima raste“, izjavila je profesorka Monserat Garsija Klosas sa Instituta za istraživanje raka za BBC.
„Ipak, postoje koraci koje možemo preduzeti kako bismo smanjili rizik poput održavanja zdrave telesne težine i redovne fizičke aktivnosti.“ Istraživači takođe podsećaju da su karcinomi kod mladih i dalje značajno ređi nego kod starijih starosnih grupa. Prema njihovim podacima, svake godine dijagnozu karcinoma dobije jedna od 1.000 osoba u dvadesetim, tridesetim i četrdesetim godinama života, dok je među osobama u pedesetim, šezdesetim i sedamdesetim godinama taj odnos približno jedan prema 100.
Potraga za drugim faktorima rizika se nastavlja. Profesor Mark Ganter sa Imperijal koledža u Londonu navodi da se trenutno razmatra uticaj ultraprerađene hrane, takozvanih „večnih hemikalija“ (PFAS), kao i upotrebe antibiotika, ali ističe da još mnogo toga nije poznato. Među potencijalnim faktorima istražuju se i zaslađena pića, hronične upale, zagađenje vazduha, bakterije u crevima i pesticidi. Takođe se ispituje da li napredak u dijagnostici doprinosi tome da se karcinomi danas češće otkrivaju u ranijem životnom dobu.
Rezultati istraživanja objavljeni su u stručnom časopisu BMJ Oncology.